Da, lijepo je kupovati nove krpice! Samo je pitanje da li nam one stvarno trebaju ili već svatko od nas ima dovoljno odjeće u svom ormaru?
Pitanje je i poznajemo li sve opasnosti i kemikalije u tekstilu koji nam se toliko sviđa i kojeg stalno kupujemo?
Veliki industrijski divovi (BEZ IMENOVANJA) neće biti tako veliki bez nas, malih, a što je više nas malih koji ćemo svjesno odlučivati gdje i kako ćemo trošiti svoj novac te istodobno koga ćemo podržavati svojim novcima te ujedno i bojkotirati česte odlaske u „terapijske šopinge“ stvari bi se mogle znatno promijeniti u našu korist, a industrijski divovi bi morali slijediti novi trend ponašanja nas, kupaca.
Kako MI odlučujemo o NJIMA
Ova ideja o moći, koju imamo mi svi pojedinci i o mogućnosti odluke koga ćemo podržati svojim novcima, nikad mi nije bila jasna kao danas.
Radi se o odabiru i podršci ljudima koji stoje iza odjeće ili proizvoda, odabiru kvalitete umjesto kvantitete, te odabiru dugovječnosti umjesto trendova.
Kao tekstilni dizajner, redovito svjedočim opsjednutosti našeg društva potrošnjom i stalnom potrebom za više. To u konačnici samo dovodi do više “otpada”. Umjesto da podržavam ovaj narativ i pritisak da držim korak s trendovima, koji se nikad ne završavaju i koji se stalno mijenjaju, odlučila sam usporiti, zapravo stati i promijeniti svoje navike.
Svjesno trošiti svoj novac znači da si informiran o kompaniji kojoj si vjeran i čiji si vjerni kupac zbog ovih ili onih razloga.
No međutim današnji se šopinzi ne odvijaju baš tako. Obično vrludamo po šoping centrima od trgovine do trgovine tražeći baš taj odjevni predmet koji smo vidjeli u nekom modnom časopisu ili na nekoj modnoj influence- rici i mi želimo izgledati upravo tako.
Ok, da li nam se nudi nešto drugo, da li nam pada na pamet neka druga ideja?
Da li nam se već nije smučilo hodanje i obilaženje šoping centara i trošenje novaca kojih ustvari možda ni nemamo, već razvlačimo iznos na sve moguće kartice? Ako nije, čekajte, doći će i dan kada ćete se i vi osvijestiti i shvatiti da taj put nije dobar ni za koga. Ni za vas, ni za nas, ni za našu predivnu planetu.
Kemikalije u tekstilu
Svi želimo nove stvari misleći kada su one nove, znači da ih nitko nije nosio i nema nikakvog rizika da možda dobijemo neku kožnu bolest ili nešto drugo. No međutim istina je drugačija i to dosta drugačija.
Vjerojatno znate da se ne preporučuje oblačiti novu kupljenu odjeću prije pranja, zašto je to tako jeste li se ikada pitali? Naime sva nova odjeća, najnovija kolekcija se obično proizvodi u Kini, Bangladešu, Palestini ili drugim dalekim zemljama gdje je radna snaga jeftina. Sva ta roba putuje do nas u Evropu u kontejnerima, ogromnim kontejnerima i naravno putuje tjednima brodovima, vlakovima i drugim prijevoznim sredstvima.
Kako bi ta roba ostala čista i suha u takvim uvjetima putovanja, mora se pošpricati raznim kemikalijama kako se ne bi upljesnivila. Jedna od korištenih kemikalija je i formaldehid, koji se inače koristi kod balzamiranja, a ima svojstvo dezinficiranja. Inače kemikalija, koja je otrovni plin, izaziva vrlo jake reakcije na površini kože u dugotrajnijem dodiru.
Recite mi sada da ovo prvi puta čujete i da ćete i dalje s guštom probavati 7, 8 ili 9 odjevnih predmeta u garderobama modnih divova?
Nažalost previše toga se ne zna!
Evo dotaknut ću se samo trenutno popularnih jednokratnih zaštitnih maski za lice.
Dakle, kupujemo ih zapakirane u male vrećice ili kutije po raznim trgovinama i onda ih vadimo van i pazimo da ih slučajno ne dodirnemo prstima tamo gdje će ići preko lica, je li tako? No međutim, ako pročitate na pakiranju, nigdje ne piše da su one sterilne ili da su rađene u sterilnim uvjetima. Takve ih stavljamo na lice i nos i udišemo preko njih ostatak dana.
Što su sve te maske prošle da bi došle do police u dućanu, u kakvim uvjetima su rađene i pakirane? To nigdje nije definirano ni objašnjeno, ali nigdje ni ne piše na pakiranju da su maske sterilne.
Pa zašto onda mislimo da su čiste i sterilne i stavljamo ih na svoje lice i udišemo preko njih cijeli dan?
