Nakon završene srednje ekonomske škole u Bjelovaru odlazim u Britaniju. Jako inspirirana modnom scenom (pogotovo u Londonu) upisujem smjer Fashion Foundation gdje učim o konstrukciji i krojevima. Finalni smjer edukacije je BA Surface design, gdje diplomiram kao dizajner površina, smjer tekstil. Učim o raznim tehnikama apliciranja i  tiska na tekstil, prezentaciji zadanih projekata uz istraživački rad i crtanje. 

Dolazim u susret i zapošljavam se kod dizajnera koji već 90- tih utiru put ka osviještenoj modi, recikliranju i održivom procesu proizvodnje koji su mi i danas uzori.  Brend Maharishi koji među prvima u svijetu koristi upcycle procese rekonstrukcije i obrade tekstila i kasnije kod eminentne dizajnerice tekstila Zandre Rhodes gdje učim o tehnikama kreiranja i prenošenja ideja kroz print na površine tekstila.

Kako i dalje pratim modni svijet uviđam da cjelokupna modna industrija uzima velikog maha u smjerovima koji nisu održivi. U kućnoj radinosti na šivaćoj mašini godinama prenamjenjujem odjevne predmete te radim preinake kako bi se odjeći produžio životni vijek. Sve tekstilno je zapravo 100% prenamjenjivo i danas je takav način mode puno prihvatljivi široj javnosti i biti će sve više prepoznat i tražen. Zapravo može se prenamijeniti bilo što od odjevnih predmeta koji su kvalitetnih materijala i dobrog stanja, a recimo izašli su iz mode i čuvamo ih na dnu ormara. Kada gledamo prenamjenu, upcycle ili produživanje životnog vijeka odjeće kao jedan proces u proizvodnji gdje ne koristeći nove resurse, kreiramo nešto potpuno novo zadovoljit ćemo načelo kružne ekonomije i shvatiti da u ovakvom načinu proizvodnje svi možemo sudjelovati i smanjiti količine otpadnog tekstila i odjeće kao i samu proizvodnju.