Svatko od nas imao bi ponešto za reći na ovu temu i većina razumije kako je tekstilna industrija veliki zagađivač planete. Osim toga, svatko od nas bi do sada trebao nabrojati nekoliko stvari koje je promijenio i koje čini svakodnevno kako bi pravilno reciklirao i smanjio trag otpada iza sebe.
Osobno me najviše muči količina odjeće i tekstila koja se u dobrom stanju baca i gomila na raznim deponijima za tekstil. Znate li da prema nekim izvještajima u prosjeku oko 300 000 tona odjeće i tekstila godišnje završi na deponijima i otpadu? 300 000 tona je užasno puno odjeće, čak nezamislivo na jednoj hrpi.
Industrija tekstila je 3. najveći zagađivač na svijetu. Pri samoj proizvodnji tekstila koriste se enormne količine pitke vode, tako da tekstilna industrija zauzima visoko 2. mjesto po potrošnji pitke vode na svijetu. Ujedno odgovorna je za 10% globalne emisije ugljika u atmosferu, što je više od aviokompanija i pomorskog prijevoza zajedno.

Tekstilna industrija je divovskih razmjera. Veliki div kojeg ne možemo zaustaviti, ali ga možemo probati usporiti ili apsolutno bojkotirati. Tekstilna industrija zapravo živi od nas, mi ga hranimo našim novcima, živi od novaca svakoga od nas tko vjerno obilazi njihove lance trgovina i ostavlja im određenu količinu novaca na mjesečnoj ili tjednoj bazi.
Idemo govoriti o zagađenju planete i otpadu koji stvaramo mi pojedinci i na koji način da poradimo na tome. Bitno je krenuti u tom smjeru i osvijestiti da svaki komad nemarno odbačenog predmeta stvara problem svima koji se s tim predmetom sretnu iza toga. Mi ljudi u današnjem “civiliziranom” svijetu stvaramo smeće i previše toga kupujemo i onda previše toga i bacamo jer nam na prvom mjestu to sve što smo kupili nije ni trebalo.
Živeći u urbanoj sredini/gradu možda nismo ni svjesni što radimo Planeti, no odmaknuvši se više u prirodu i šetajući na primjer po obali Jadrana ili bilo kojeg mora na svijetu, tek tamo će priroda izbaciti ispred nas sve ono što ne može progutati i što joj ne pripada. Mora i oceani nam vraćaju sve to što je našim nemarom i nepažnjom, ali i pretjeranom konzumacijom završilo u njihovim beskrajnim dubinama.
Šetajući po takvim mjestima zapravo ljudi se ponekad i čude, hm kako sad tu , gdje nema nikoga te ogromne količine, planine i brda plastičnih boca, smeća i otpada.
To je znak da i planeta diše, da je planeta živa i osjeća kako je gušimo našom ignorancijom, našim neznanjem, našim ne razmišljanjem i našom velikom komocijom. Svatko od nas može pridonijeti. Naši bake i djedovi možda nisu trebali razmišljati o tome tada, a zato ni mi nismo tako odgojeni. Generacije iza nas i današnje mlade generacije itekako osjećaju da se ovo tiče njih i njihove budućnosti i imaju svako pravo da podignu glas i osvijeste situaciju u kojoj jesmo. Kao dobar primjer je Greta Thunberg.
Što možemo poduzeti na individualnoj razini
Ja kao mala individua koja je odlučila krenuti u smjeru koji me već godinama privlači, odlučila sam poduzeti nešto i ponuditi uslugu upcikliranja odjevnih predmeta, tj. prenamjene i produživanje vijeka i ciklusa korištenja inih odjevnih predmeta.
Za sada bih voljela samo reći kako taj jedan mali obrt (nasuprot industrijskih divova) može pomoći i već pomaže u smanjenju otpadnog tekstila te nailazim na mnoga odobravanja i pohvale te sve veći interes ljudi upravo za ovo što radim. Svatko od nas ima trenutno pola ormara odjeće koju ne nosi, a u dobrom je stanju. U vlastitim ormarima pronađemo stvari koje su nam davno bile super, ali su zaboravljene i uz malo kreativnosti i mašte mogao iskombinirati potpuno novu odjevnu ili ne odjevnu kreaciju. Uz potreban alat, kao oštre škare, paralica, a možda i šivaća mašina da olakša šivanje, evo već danas bi se desila jedna kupnja manje i jedna nadciklaža više. Ako i niste skloni te nemate vremena, rado ću za vas odraditi dio prenamjene, naravno u dogovoru s vama i po vašim željama. Svaki moj klijent je zamoljen da donese nekoliko komada svoje odjeće koju onda možemo kombinirati i prenamijeniti u nešto novo.
Tako bismo svaki dan mogli smanjiti naš otisak u zagađenje Planete, barem što se tekstila tiče, a jednom kada krenemo u tom smjeru, putevi se samo otvaraju i kap po kap, prelit će se čaša i naučit ćemo drugačije se odnositi prema stvarima koje nam više ne trebaju, a koje su još uvijek u dobrom stanju.
Ljudi dolaze na najčudnovatije ideje kada se radi o iskorištavanju onoga što nazivamo smećem, jer to su sve korisni materijali kojima se može produžiti životni ciklus, ali u nekom sasvim drugom obliku.